nedjelja, 30.05.2010.
Zato pjevam da ne pojede me mrak...
http://www.youtube.com/watch?v=6R2y_2zQ4_w&feature=related
htjela bi posjetiti Pariz, vidjeti sve one fenomenalne gotičke crkve itd. ah, Pariz.. grad snova..
- 21:29 -
četvrtak, 27.05.2010.
krenem obalom koju dobro znam...
On: Halo
Ona: Bok.. ja sam. Dugo se nismo culi..jako dugo.
On: Ne mogu vjerovati da si to ti... ali prepoznajem ti glas da.
Ona: Da predugo... predugo sam oklijevala da okrenem tvoj broj. Ni sama ne znam kako sam se na to natjerala sada.
On: Da...
Ona: Nasla sam tvoj novi broj na informacijama...sva sreca pa nema puno muskaraca s tvojim imenom.
On: (tisina) ..kako to da si nazvala...?
Ona: (tisina) pa htjela sam te cuti... vidjeti kako si?
On: Nakon toliko vremena da me pitas kako sam... dobro sam.. ide nekako.. zivi se dan po dan. A ti?
Ona: Dobro sam...
On: Lazes...osjetim ti po glasu..nikada nisi znala lagati.
Ona: Tebi ne...
On: Da to je uvijek valjalo kod nas.. barem se nikada nismo lagali.
Ona: Znas... (tisina)..nemam pravo to pitati ali... jel se sjetis kada mene?
On: (tisina)
Ona: Ne moras odgovoriti.. postavljam pitanja bez smisla...previse je vremena proslo imas svoj zivot..
On: ...naravno da se sjetim...i nekada pozelim da nije tako..ali uvijek je isto.
Ona: Pitam se zasto sam to napravila..zasto sam te otjerala od sebe .... nikad mi to nije bilo jasno... mozda sam se previse bojala da ces biti kao i svi drugi.. da ces i ti otici na kraju... pa sam te potjerala...tjerala te a samo sam htjela da ostanes
On. I ja sam htio samo to..ostati...
Ona: Ja sam kriva za sve...
On: Ne nisi ti kriva... i ja sam prebrzo digao ruke od tebe.. otisao ponosno muski.. da bi sada sjedio sam i razmisljao o tome kako je moglo biti da sam ostao.
Ona: (tisina ) i kako si ti jesi ozenjen? Imas obitelj?
On: Nemam..Ozenio se jesam.. ali nakon dvije godine sam se i razveo. Bila je dobra, draga..sve mi je zelje ispunjavala, ali ju nisam volio. Trudio sam se zavoliti ju ali nakon nekog vremena shvatio sam da je to nemoguce pa sam ju pustio da ode... Sada se udala ima dvoje djece i sretna je.
Ona: A ti zivis sam?
On: Da .Zivim sam..naucio sam se na to.. navikne se covjek kada mora.
Ona: Da..navikne se covjek...
On: A sto je s tobom?
Ona: Ja sam sama..uzivam kao i uvijek.. dobro je...
On. Nikad se neces promjeniti...ali nisi sretna.
Ona: (tisina)
On: Ne moras mi to reci..znam te toliko...mirnija si nego sto si bila prije...
Ona: Pa eto bilo je vrijeme da i ja malo odrastem...
On. Da, tko bi rekao da ces i ti jednom odrasti i biti ozbiljna zena...
Ona: Da..morala sam i ja malo odrasti.
On: Znas cesto sam razmisljao o ovome... sanjao da ces nazvati..da ces se pojaviti negdje...onako iznenada. Zamisljao sam kako cu biti sretan ako te opet vidim ili cujem
( tisina)....i jesam sretan ..ali sam istovremeno i potisten..
Ona: Zasto?
On: Zato sto mi je sad jasno da se neke stvari ne mogu vratiti na staro...promjenili smo se... nismo vise djeca..nismo vise tako mladi i puni poleta...u stanju mijenjati sve.
Ona: znam.. znam da nije vise isto..ali..
On. Nema tu ali vise... znas to i sama .. ne moram ti to ja govoriti... odrasli smo...
Ona: (tisina) znaci kad... znaci kad spustim slusalicu...
On: Necemo se vise cuti da... necu te zvati a neces n ti mene... samo bi se povrijedili jos vise.
Ona: znaci necemo se ni vidjeti...?
On: Necemo..to je bolje za nas oboje... bolje da te ne vidim...
Ona: Htjela bi te vidjeti...
On: Nije stvar u tome da te ne zelim vidjeti..zelim to vise od svega... ali znam da ne smijem . Tako bi samo povrijedio sebe a i tebe...
Ona: Znam.. (tisina)
(tisina)
On: Nisam te zaboravio..niti cu to ikada napraviti...znas to.. nikada te necu istjerati iz svog srca..niti iz svojih misli..tamo cu te cuvati dok sam ziv.
Ona: (tisina) ali...
On: I nemoj se sada pitati zasto... nemoj jedina.. tako je moralo biti. Sada bi najveca pogreska bila vjerovati da mozemo nastaviti gdje smo stali prije 12 godina...
Ona: Ne mogu dalje..od onda? Od onog dana...
On: Znam...
Ona: Nsam htjela da budes nesretan.. oprosti mi...
On: Nisi ti kriva... ne mozes se krivit sto sam te zavolio..previse zavolio. Nisi ti kriva sto ne mogu voliti drugu... jednostavno je tako..
Ona: (tihi jecaj)
On: Draga vrijeme je da se pozdravimo..i da zavrsimo s ovom mukom... molim te napravi to zbog sebe i zbog mene.. necemo se vise kaznjavati.. dobro?
Ona: (tihi jecaj) ...nemoj... nemoj spustiti slusalicu..molim te...
On: (tisina)..nemoj plakati....
Ona: (tihi jecaj) ...volim te...
On: I ja tebe.. ali ne mozemo ovako..ne mozemo si opet otvarati stare rane.. nemoj.. nemoj misliti vise na to..zivi zivot...zivi i sjeti me se kada spavas... tamo mozemo biti zajedno. Tamo te cuvam svake noci..tamo imamo 22 godine i nista nam se ne moze dogoditi.
Ona: Ne zelim ovo... ne zelim da nestanes...
On: Znam.. ni ja to ne zelim ali znam da je to najpametnije.. a znas i ti.. samo sto sada ne zelis to priznati..
Ona: Ne mogu poklopiti slusalicu...
On: Onda cu ti pomo?i jos ovaj puta voljena.... pozdravit cu te... i reci ti da ces mi uvijek biti u mislima i srcu... zivi sreco moja.. zivi... volim te...
(spustena slusalica)
Ona: ...jecaj...i ja tebe volim.... jecaj...
Proslo je 40 godina. Nisu nikada vise razgovarali niti su se vidjeli. Onda je on umro. Na njegovoj ploci u donjem desom kutu stajalo je malo ugravirano srce, a pored njega rijeci: Ovo je srce pripadalo samo njoj. Pored toga je stajao datum njihovog telefonskog razgovora. Tog hladnog zimskog jutra na grobu je klecala sijeda starica i tiho plakala. Suze su klizile niz njezino naborano lice, a njezin topli dah je bio jedino sto je bilo toplo. U naboranim rukama je drzala jednu crvenu ruzu. Dugo je tako nepomieno klecala.. zatim se nagnula poljubila ruzu i stavila ju na grob. Otisla je polako u daljinu...polako..polako... kao da ne zeli otici. Svaka je godine dolazila na taj dan i nosila ruzu. Uvijek bi se zadrzala kojih 15 minuta i opet nestala. Jedne godine starica nije vise dosla..nije bilo starice..nije bilo vise ruze...samo prazan grobak i snijega na njemu. No te noci zvijezde su posebno jako sjale... sjale su jer nije vise bilo tuge..jer su konacno bili zajedno, tamo gdje su jedino mogli biti sretni zajedno...u vjecnosti.
- 21:25 -
srijeda, 26.05.2010.
''Hoćeš li biti savršen idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu.''
Mt 19,21
Bogati mladić
I gle, pristupi mu netko i reče: "Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?"
A on mu reče: "Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj
zapovijedi." Upita ga: "Koje?" A Isus reče:
Ne ubij!
Ne čini preljuba!
Ne ukradi!
Ne svjedoči lažno!
Poštuj oca i majku!
I ljubi svoga bližnjega
kao sebe samoga!"
Kaže mu mladić: "Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?" Reče mu Isus: "Hoćeš li biti savršen,
idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom."
Na tu riječ ode mladić žalostan jer imaše velik imetak.
(Mk 10,17-22; Lk 18,18-23)
Koliko god pokušavali, i koliko god se trudili nikada nećemo uspjeti biti savršeni, čak
niti bolji. Takvi smo kakvi smo i svatko je savršen na svoj način. Nema boljega. Vjerojatno nikada
nećemo biti ni blizu toga, ali koliko god se trudili možemo poboljšavati osobnost i ojačavati karakter.
Nitko se ne mijenja, to je sve samo velika ljudska glupost. I nije stvar samo u tome kako će nam biti kada
odemo s ovoga svijeta. Bitno je da se osjećamo bolje pomažući drugima, nemoćnima, slabijima… ipak,
nije sve niti u davanju. Ono što radimo ne bismo trebali raditi preko svoje volje, već ''sa srcem''
i ne tražiti ništa zauzvrat. I zaista nije važno koliko novaca imamo, tj. koliko ćemo ga udijeliti
manje imućnima. Svaki čovjek stoji za sebe, ali se osjećati živim može tek kao dio mase. Dio cjeline.
U potpunosti se ne slažem s citatom iz naslova jer je upravo u tom trenutku Isus podijelio ljude u dvije
skupine. A život nije tako jednostavan. Postoje još stotine drugih emocija iz životnog spektra. Svaki
čovjek je različit i ne može stajati u istoj kutiji s nekim drugim. Svatko je zaslužio svoju priliku,
netko
ju je i iskoristio. I zbog toga on ne bi trebao doći kamo je pokušao…
Opasnost od bogatstva
A Isus reče svojim učenicima: "Zaista, kažem vas, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko. Ponovno
vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje."
Čuvši to, učenici se silno snebivahu govoreći: "Tko se onda može spasiti?" A Isus upre u njih pogled pa
im reče: "Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće."
(Mk 10,23-26; Lk 18,24-26)
Ali na kraju sve se ipak svodi na sebičnost. Ili ćemo sada pomagati i davati kako bi nam bilo bolje kada se
pojavimo u drugom svjetlu, ili ćemo odmah pokazati pravo lice i zadržati za sebe sve što želimo… Živim u
svojoj maloj zatvorenoj sobi. Vrata otključavam samo kada želim, i sebe dajem samo kada se tako osjećam. Ono
što izaberem je moj izbor. Ne razumijem zašto uvijek moraju postojati nagrade i pohvale. I zašto većina uvijek
traži jedno veliko nešto zauzvrat. Čini dobro kada želiš, nemoj lagati i samo čekati nagradu. Druge ne treba
osuđivati, jer tada kopamo sami sebe. I ne živimo u srednjem vijeku da se trebamo vrednovati po ''imovinskom''
statusu i kakvim god staležom. Ljudi su slobodni da čine što žele. Mogu pratiti Boga i njegovu riječ, samo što
im se tada život svodi na deset točaka. Nekada će odluka biti loša, ali odluka je naša vlastita i samo mi možemo žaliti. Poklonit
ću kada želim i osjećat ću se dobro, zadržat ću za sebe kada tako želim i neću žaliti, jer je to ono što sam
samostalno odlučila.
Nagrada Isusovim sljedbenicima
Tada Petar prihvati pa upita: "Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?" Reče im Isus:
"Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi
ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. I tko god ostavi kuće, ili braću, ili
sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život
vječni baštiniti."
"A mnogi prvi bit će posljednji, i posljednji prvi." (Mk 10,27-31; Lk 18,27-30)
A nove teze dovode do nove rasprave. Svatko otkrije svoje drugo lice kad-tad…samo je pitanje vremena.
''Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen'' (Iv 8, 8)
''…stostruko će primiti i život vječni baštiniti." (Mk 10,19)
(Treba li kažnjavati ili ne? A sve je to isto, nema puno i malo. Ima dobro i loše. Sve između ne postoji. Dakle, ako želim poslušati Njegove riječi- treba li kažnjavati/ osuđivati ili ne? Jer više mi stvarno ništa nije jasno! k
- 14:46 -
posoljeni zrak i prolivena tinta
Ponekad sam pijan, do uha nasmijan
I duša mi je otvorena knjiga
Moje nebo je posoljeni zrak
A moje more razlivena tinta
Kome biti zahvalan, živote moj?
Krenem obalom koju dobro znam
Samo dva minuta pješice do luke
Gdje se djeca igraju, pred nama skrivaju
Iglom izbodene ruke
Pa opsujem da ne mogu prostije
Mada odavno sam pobjego iz geta
I mjesec iznad nas ima okus hostije
A cesta miris izgubljenog svijeta
Moje nebo sad je posoljeni zrak
A moje more razlivena tinta
Zato pjevam da ne pojede me mrak
Jer da nisam ovo ja bih bio boljka
Kome biti zahvalan, grade moj?
Ponekad sam pijan, do uha nasmijan
I život mi je otvorena priča
Ja se često spotaknem, al se uvijek dočekam
Ja sam čovjek koji nema briga
Kome biti zahvalan, grade moj?
- 14:40 -
